30.05.15 u 10:17

PREPORUČUJEMO

"Sjedila sam u kafiću sa prijateljima i nosila sa sobom mali blok za crtanje i crtala konobare, prolaznike, goste"

"Moja spoznaja o umjetnosti je bila u nekoj sjenci sve do moje 18-te godine, gdje sam sasvim slučajno uzela crtati pjevača kojeg sam slušala kao tinejdžerka, to je bio Toše Proeski... i poslije njegove smrti, imala sam potrebu da „cvrljam“ po papiru pokušavajući oslikati njegov lik. Sama sam ostala zatečena time što sam uradila na tom listu papira....i dan danas vjerujem da to  nije bila puka slučajnost... "


Prvo smo htjeli postavljati pitanja, međutim, kad smo čuli kako naša sagovornica govori odlučili smo da nema potrebe pitati bilo šta. Samo smo je pustili da nam ispriča svoju priču, a vi izdvojite malo vremena i pročitajte šta nam ova simpatična djevojka ima reći. 




Predstavljamo vam Irmu Gušo, akademsku umjetnicu rođenu 1990. godine u Goraždu. Srednju školu završila je u Goraždu i upisala Odsjek likovnih umjetnsti na Nastavničkom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru te 2013. godine završila Nastavnički fakultet, smijer grafika. Trenutno piše magistarski rad na Akademiji likovnih umjetnostu u Sarajevu, također smjer grafika, u klasi prof. Salima Obralića. 


Učestvovala na mnogim likovnim kolonijama te na mnogobrojnim grupnim izložbama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Od 2008. godine član je Udruženja likovnih umjetnika u Goraždu, gdje trenutno živi i radi kao profesor likovnih umjetnosti.


Kada se govori o vremenu, od moderne pa do danas, toliko toga bi se moglo reći o svakoj pojedinoj misli ili ideji jednog umjetnika, odnosno pravcu kojim on pripada jer umjetnik našeg vremena istražuje sve sfere, hrabro stiže do najtajnovitih dijelova nas samih, preko... sebe samih. Umjetnik je taj koji želi da otkrije svoj bitak, svoju interakciju sa okolinom, a sve to izražava kroz isprepletene vrste umjetnosti.


Tako i početak njenih otisaka bio je istraživanje različitih grafičkih tehnika i tehnologija duboke štampe, koja joj je pružila ogroman dijapazon različitih mogućnosti izvedbe na matrici gdje je na početku najviše koristila bakropis, suhu iglu i akvatintu te se bazirala na portrete i počela sa tradicionalnim starim kućama. Više grafika je odštampala da bi došla do nekog ovakvog stila, o čemu svijedoči njen način rada.




Moja spoznaja o umjetnosti je bila u nekoj sijenci sve do moje 18-te godine, gdje sam sasvim slučajno uzela crtati pjevača kojeg sam slušala kao tinejdžerka, to je bio Toše Proeski... i poslije njegove smrti, imala sam potrebu da „cvrljam“ po papiru pokušavajući oslikati njegov lik. Sama sam ostala zatečena time što sam uradila na tom listu papira....i dan danas vjerujem da to  nije bila puka slučajnost... od tada sam se zaljubila u papir i olovku, i to još uvijek traje. Ljubav prema umjetnosti, kao i svaka ljubav, se rodi u čovjeku, i ja sam je prigrlila objema rukama....i to je to.


Budući da sam tada bila maturantica, razmišljala sam upisati žurnalistiku, međutim...samo 10 dana prije prijemnog ispita sam se predomislila, da ja ustvari želim na akademiju, i to je bila moja konačna odluka. Roditelji su naravno bili skeptični na tu moju odluku, budući da olovku nikad prije  nisam uzela u ruku da nacrtam nesto konkretno, ali je otac to svesrdno prihvatio i podržao me, što mi je u tom trenutku bilo mnogo bitno.


Otišla sam na akademiju, pojavila se pred profesorom sa mnogo optimizma i rekla da ja to stvarno želim. Dao mi je šansu. Odveo me u kabinet za crtanje, kao postavku stavio je stolicu, rekao par savjeta i dao mi 2 sata vremena da nacrtam istu na velikom hamer papiru.


Kada sam zavrsila dosao je i pitao me dali sam predala papire, rekla sam da nisam, a on mi je sa smiješkom rekao: PA ŠTA ČEKAŠ??? Upisala sam prvu godinu i u prvom semestru iz crtanja sam imala sedam. Bila sam jako razočarana i bilo me je mnogo sramota što sam iz crtanja imala za mene tako nisku ocjenu.


Bila sam mnogo ambiciozna, ja sam željela da umijem i da znam... Sjedila sam u kafiću sa prijateljima i nosila sa sobom mali blok za crtanje i crtala konobare, prolaznike, goste....da bih na kraju godine iz crtanja aktova imala deset. Tada mi je profesor, imenovat ću ga Mirsad Begović rekao da sam čudesno otkriće godine, i vjerovatno zbog te rečenice i zbog njegovog vjerovanja u mene i moj rad, sam završila 4-tu godinu sa istom ocjenom.


Između tri smjera koja su tada bila: slikarstvo, kiparstvo i grafika, ja sam se opredjelila za grafiku. To je ono što mi se mnogo svidjelo, drugačije je od slikarstva i samim ti mi je i zanimljivije što mogu eksperimentisati sa pločama i papirima.


Diplomu sam stekla 2013 godine. Te iste godine upisujem master studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku za Grafiku u klasi prof. Salima Obralića.


Stare kuće su mi jedne od omiljenih motiva. Svoju inspiraciju crpim iz mističnog svijeta Bosne, njenih otomanskih slojeva i tragičnom usudu njenih ljudi. Taj duh Bosne koju nosim u genima, a duboko spoznajem življenjem, magično se presijava u mojim bakropisima.


Umjetnici su čudnovati ljudi, koji izaberu prvo jezik na kojem će govoriti, a onda svijetu ponude zapravo svoje rođenje, to je čudnovat posao. Svoj osjećaj pokazuju na tako uzbudljiv i veličanstven način, i ono sto vide prevode na svoj jezik, upakuju u jedan spoj zanata, majstorstva i duha.


Samo umjetnost može svijetu snova udahnuti privid stvarnoga života, a stvarni život maštovito preobraziti u čudesan oblik snova.


Pored grafike, u moje likovno djelo čine orginalnim i portreti, u kojima nista nije prepušteno slučaju. Kada nacrtam određeni portret, često ga smiještam u retro stil današnjice putem fotografije, na kojoj mu daje poseban sebi svojstven osjećaj datog trenutka. To su ljudi u mom gradu prepoznali i imam veliku podršku i sa te strane.



Što se tiče umjetnosti u BiH ili prvenstveno u Goraždu gdje živim i radim, umjetnost je jako komercijalna. Ustvari se prava umjetnost jako malo cijeni, najviše se cijene te neke komercijalne stvari, štampanje, štancanje i drugo. Jako malo umjetnici imaju neke slobode da pokažu sta znaju, i ako ustvari imaju slobode da pokažu šta znaju, nemaju gdje jer niko ne podržava takvo nešto.

Optimista sam i uvijek se nadam....Gorazde jeste grad stvoren za umjetnost, i pokušat ću da oživim pravu umjetnost u svom gradu kod divnih i talentovanih mladih ljudi, te da popravim svijest o umjetnosti uopće.


Irmin rad možete pratiti na njenom Facebook pageu Irra van Krasner 


KOMENTARI NA ČLANAK

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

    Najčitanije:

  • 24 Sata
  • 7 Dana
  • 30 Dana

PROMO