23.12.14 u 11:32

MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA

Nova kolumna Martine Mlinarević Sopta

On je bio div što glavom dira strop kao da živi u recimo, Bocvani, i nosi onu košaru s voćem na njoj. Umjesto košare nosio je nadimak koji mu je savršeno pristajao, a dlan kad bi otvorio da ti ruku pruži mogao bi naseliti kompletnu Bocvanu u njegova prostranstva. I duša mu je nekako tolika bila.

I duša mu je nekako tolika bila. Izabrao je ilustraciju za moju prvu knjigu dok sam još bila derle koje ništa o svijetu ne zna, slušala sam ga kao svoga oca, nudio je da meni i mojoj Žuži nađe frajera tu u svojoj firmi, podastirući nam njihove kvalitete dok smo prolazili hodnicima, sve smijući se glasno da stakla titraju kao od potresa. Nema ga da mu kažem da mi godine nisu izbile derle iz očiju i da još uvijek ništa o svijetu ne znam. A godine su prošle brzo kao trešnjin cvijet u proljeće i tek kasnije sam saznala da se ubio nedugo nakon smrti svoje voljene supruge. Na isti onaj datum kad su se vjenčali. Jer eto, takva je to ljubav bila. Bolna i neizdrživa kad je sa samo jednim članom, moguća i sretna samo udvoje. Volim promatrati lica ljudi ovih dana. U supermarketima, na ulicama, u parkovima, dok biraju i utovaraju friške i mirisne božićne jelke u automobile, čekaju strpljivo u dugačkim redovima devetog kruga pakla zvanog konzumerističko, praznično ludilo. Ugušeni šarenilom kineskog celofana, sa histerijom odličnog raspoloženja pojačanom na maksimum, bez riječi prelazimo preko zajebanih istina. Mnogi su od nas najtužniji za blagdane. I nije ovo priča o onima koji nemaju na stolu, koji su gladni i siromašni, takvih ćemo se, ako smo imalo čovjek, bar za Božić sjetiti. Kako će im biti za dvadesetak dana kad se vrate u svoju uobičajenu kolotečinu svakodnevne neimaštine, to nikoga više neće brigati. Mi volimo grupne seanse humanosti koje se upražnjavaju obično za blagdane. Ne. Ovo je priča o onima koji nemaju za stolom. Ruku za dotaknuti. Nogu koju mogu nježno i erotično dirnuti pod stolom. Muziku za pustiti sve zatvarajući oči od divote, jer su izabrali baš pravu stvar da se slaže sa čarolijom trenutka. Lakat s kojim će se sudarati dok jedno guli krumpir, a drugo pravi salatu. I kasnije, dok jedno pere zube, a drugo piša. Dok se noć navlači kao zastor na kraj predstave i nema veće sreće na svijetu od kad svijet postoji. Ima tako tih nekih priča i ljubavi, koje su jedinstvene po svome bolu. Ali ne onom moronskom, pičkopaćeničkom, kad gnjaviš raju svojim revanjem, piješ zadnji na šanku, povraćaš njezino ili njegovo ime, te nonstop zoveš jedan poznati broj ko da si Top Shop i prodaješ jorgane. Jok. Radi se o praznini punoj gordosti. I ljudima koji svoju rupu nose sasvim neprimjetno. Tiho, ponosno i suvereno. Ko Clint Eastwood pištolj. Koji ne bi okrenuli taj broj ni da im sad curi krv iz nosa, da im provale u stan i uzmu apsolutno sve, da im dijagnosticiraju neizlječivu bolest. Ni u ludilu. Neće. Ili ne mogu. Iz mnogo razloga. Svatko ima svoj. Svaka je ta priča zasebna nijansa ljubavi i unikatna jedinica tuge, želje, pripadanja. On je bio div što glavom dira strop kao da živi u recimo, Bocvani, i nosi onu košaru s voćem na njoj. Je li me začudilo što joj je, toliki silan i stamen, čvrst i nasmijan, takav „nikad ne bih rekao da će on to učiniti“, umjesto voća odnio cvijeće na grob i oduzeo si život? Nije. Jer oni koji „nikad ne bi rekli da će on to tako“ obično pojma nemaju o onima o kojima pričaju. Ni o njima, ni o njihovim srcima. Izbaždarenima ukrivo. Nakalemljenima samo za dvoje. A takva je to ljubav bila. Bolna i neizdrživa sa samo jednim članom, moguća i sretna samo udvoje. Čuvajte zato ljude koje znate s takvim srcima. Nemojte u svom šljokičavom šarenilu i buci ovih dana zaboraviti one koji su sami. Koji sada negdje čekaju. I razgrću zastore. Pale vanjsko svjetlo. Za svaki slučaj. Ne žalite njihove ruke što iznose drugi tanjur iz kojeg nitko neće jesti. Ne pitajte ih gluposti. Što ne prolazi i šta im je s očima. Samo budite blizu. Da se smanji tupo prostranstvo u njihovom sjećanju, u onoj najužoj uličici na svijetu gdje su se ljubili zadnji put.

KOMENTARI NA ČLANAK

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

    Najčitanije:

  • 24 Sata
  • 7 Dana
  • 30 Dana

PROMO