07.03.15 u 13:20

Nešto je šušnulo, kažeš?

Jesmo li svjesni svog načina prepričavanja stvari i događaja? Balkansko preuveličavanje - realizam i sarkazam!

-„Kako ste teta Sabaheta?“- rekoh dižući ruku kao znak pozdrava uz moje pitanje. Užurbanim korakom sam prolazila ulicom noseći u rukama stotinu stvari, što fascikle sa fakulteta, što kese iz supermarketa. -„Dobro kako si sine.“ - začuh piskavi glas sedamdesetogodišnjakinje koja je za svoje godine odlično izgledala. Kratko ošišana kosa prošarana plavim pramenovima uvijek je izgledala besprijekorno kao da je sad iz frizerskog salona izašla, dok su joj prirodno duguljasti nokti uvijek bili nalakirani crvenom bojom. 

Teta Sabaheta je imala sinove u Njemačkoj koji su je posjećivali jednom godišnje, a u kući na tri sprata živjela je potpuno sama. I dan danas se modirala i nosila usku odjeću i obavezno po kilu zlata na sebe džidžala. -„Evo, dobro.“- rekoh izmičući joj iz pogleda. -„Stani sine Minka!“- reče ubrzavajući korak prema gornjem dijelu kapije. -„Gdje ti je nana?“- upita. -„Trebalo bi da je kući.“- rekoh, ne okrećući tijelo prema njoj, već samo glavu.

-„Htjela sam je pitati zna li šta li je Azri doktor rekao na pregledu. Imala jadnica nekakvu gutu na glavi pa je rekla da bi trebala ići u dom zdravlja da joj to pregledaju. Ne bih da pričam, ali ja sumnjam na najgore, na onog dušmana gluho i daleko bilo. Isto imala i Hajra, od zaove mi sestra i Boga mi od tada nije još dvije godine živjela i ode pod crnu zemlju. Ja evo sve gledam hoće li ko izbiti od Azrinih da koga pitam. -„Reći ću ja nani pa neka vam svrati kasnije, možda nešto zna.“- rekoh pružajući lagano korak naprijed. 

-„Došla bih ja do nje nego me noge bole, natekle mi evo ima pet dana, jedva ti hodam. A leđa me potkočila, ma ne daju mi ispraviti se. Onaj mlađi iz Njemačke mi je naručio onaj magnetni pojas za leđa pa čekam da dođe na adresu, a vjeruj djete sve se nadam da će prije penzija... Više ni za mlijeka nemam. „- napriča mi snuždene face kao da joj se cijeli svijet srušio. 

Omišljala sam se da li i tijelo da okrenem prema njoj, ali sam znala da bi to bio znak da sam zainteresovana za konverzaciju i da slobodno može nastaviti pričati narednih pola sata. Ipak samo prebacih desnu nogu preko lijeve pokušavajući zaustaviti nagon za malu nuždu. Kese prebacih u lijevu ruku da bi mi se u desnu krv mogla vratiti i žarište od težine umanjiti. 

-„Ti si mi se danas fino sredila.“- reče dok me odmjeravala od glave do pete. -„Ne znam viđaš li onu Senadu iz donje mahale, tvojih je negdje godina.“ -„Starija je od mene petnaest godina!“- prekidoh je. „-Ma ja, tu je to negdje. Došla sinoć u tri, BMW je neki dovukao, a ona u nekakvoj nakaradnoj haljini , kao da joj je donji dio neko ukrao.“ Došla je u dvanaest, i to u Golfu dvici, a haljina joj se poderala pa se zato kući vratila. Znam, jer sam bila s njom. Kako li samo mene nije vidjela? Prostrijelih je pogledom i shvatih da teta Sabaheta funkcioniše po principu „od mrava napravi slona“.

Sreća, u tom trenutku naiđe Azra sa djetetom i spasi me muke. -„Šta ti je bilo s tom gutom?“- upitah kao iz topa. -„Kakvom gutom ženo?“ - začuđeno me pogleda. -„Pa onom na glavi?“ -„Ah ljudi dragi, šta se čudite potkožnoj bubuljici na ženi mojih godina? I otkud vam to, prošla mi je prije sedmicu?“ - pogleda i tetu Sabahetu i mene, a ona se bez pola riječi odgega do drugog kraja kapije vrebajući sljedeću žrtvu. 

KOMENTARI NA ČLANAK

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

    Najčitanije:

  • 24 Sata
  • 7 Dana
  • 30 Dana

PROMO