15.02.15 u 14:45

ŽENE - JUČER, DANAS, SUTRA

Nada će pobijediti očaj

Opet… kuc, kuc… 

Znate onaj osjećaj kada Vam nešto uporno ali stidljivo kucka u grudima, kao da pokušava izaći van ali 
ipak, boji se. Tišti Vas, boli, udara, ali osjećaj je lijep, nevjerovatan, neuobičajen. Ne, nije. Nije srce. Trgnem se i pogledam ispred sebe, pa Bože, kako nešto u isto vrijeme može biti tako zastrašujuće i predivno, kako prema nećemu u isto vrijeme možemo osjećati toliku mržnju, a voljeti to neizmjerno. 


Izgleda da možemo. Pa Bosno moja, Bosno i Hercegovino moja, šta su nam uradili? 

Kćerka sam, sestra sam, žena sam, majka sam, a i dalje ne znam ko sam ni gdje sam. Kako stigosmo ovdje! Kako to da nešto gledaš sa divljenjem a da jedva čekaš da više ne gledaš? Bježimo, i mladi stari, i vjenčani i nevjenčani, pa ćini mi se i rođeni i nerođeni. Bježimo. Kako da uspijemo? Pored ovoliko netolerancije, pored ovoliko gorčine, pored ovoliko mržnje i sebičnosti, kako da moje dijete, djeca sviju nas, kako da normalno odrastaju? Pitam Vas sada, jeli potrebno toliko predznaka i opisa prije nečijeg imena, zar bez svega toga nismo ljudi? Zašto nas na intervjuu za posao pitaju da li smo udate, imamo li djece, planiramo li još? Zašto? Zar žena koja planira rađati nije čovjek? Jeste. Pa zašto onda udata žena ili žena koja planira rađati još djece često dobije odbijenicu za posao, ako uopšte išta dobije. Ne znam, žao mi je i stid me je neznanja ali to je moj odgovor.

Davnih 1900.-ih godina žene su se borile za pravo glasa, za jednakost. Uspjele su. Dobile su šta su tražile. Za bolje svih kćerki, sestri, majki i žena. Pitam te Bosno i Hercegovino, zar više vrijedi muškarac od žene, zar će on biti taj koji će ti podariti buduće stanovnike, zar se to može? Ne može, potrebno je lupiti šakom od stol, dokazati našu snagu. Bit´ će još odbijenica, ali žene su se borile, bore se, i borit´ će se – jućer, danas, i sutra. Za sebe, za svoju djecu, za bolje sutra svih nas. Polako ono stidljivo kuckanje slabi, ne, ne slabi srce, slabi osjećaj neuzvraćene ljubavi. Pa Bosno moja, gledam ovu ljepotu oko sebe i ne mogu da vjerujem, zar se može otići od ovakve ljepote, zar se može dom napustiti i kada ga napustimo, i stignemo negdje, gdje smo tada? Kući. Ali šta je kuća ako je daleko od doma?

Krenuh daleko, negdje na putu osjetih bol okrenem se i pogledam sa ljubavlju ono što ostaje iza mene, 
vidjeh je, moju prelijepu Bosnu i Hercegovinu. Odlučih da ću uz ljubaznost pobijediti strah, da ću uz nadu 
pobijediti očaj…

Naša država se borila, borili su se svi, borit´ će se i žene. Pobijedit´ ćemo kao i svi prije nas, eh tada će Bosna zagrliti svoju djecu i nikada im neće dati da ode, neće dati da se ide vani da se traži posao, neće dati da nešto volimo a to moramo napustiti. Budimo tu, budimo tu gdje nam je srce puno.

Žene, budite jake, jer ko će ako ne mi stvoriti savršene uslove za naš djecu u ovoj državi, kako da nam djeca odrastaju bez ljubavi ove zemlje? Nikako! Ostajemo. Borit´ ćemo se - za intervju bez pitanja o tome planiramo li djecu, za poziciju predsjednika bez predrasude o spolu, za štošta bitnih i nebitnih stvari, borit˙ ćemo se tužbama, dokazivanjem i istrajavanjem. Žene smo, možemo sve.Nada će pobijediti očaj! Sigurna sam.

KOMENTARI NA ČLANAK

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

    Najčitanije:

  • 24 Sata
  • 7 Dana
  • 30 Dana

PROMO