Naša želja je da prije svega prvo pojasnimo kako funkcioniše hibridni pogon, jer mnogo je onih koji to uopšte ne znaju, ali su spremni da kritikuju. Stoga krenimo redom.

U osnovi hibridni automobil je onaj koji ima dvostruki pogon – na klasičan mehanički motor i elektromotor u različitim kombinacijama. Automobil može se pokretati paralelno na oba motora kako vozač odluči ili prebacivati iz kabine po potrebi. Moguće je pokrenuti automobil na elektromotor, a mehanički koristiti kao dopunu ili biti povezan sa baterijama, gde mehanički motor služi samo ako nestane struje u bateriji.

U svakom slučaju, ideja o potpunom automobilu na električnu struju je još uvek nedostižna, ali inženjeri vjeruju da je samo dodavanje alternativnog motora dovoljno da se automobil smatra ekološkim. Mnoge fabrike su prepoznale prednosti ovakvog automobila i pokrenule proizvodnju hibridnih vozila. Prvo vozilo na hibridni pogon bio je, naravno, Toyota Prius. Ovaj automobil se na tržištu pojavio 1997. od kada je doživio niz promjena i novina.  Kasnije su i drugi japanski proizvođači pokrenuli svoje serije automobila, kao Honda, ali i mnogi klasici među automobilima poput BMW-a, pa od skora i Mercedesa. Činjenica da su hibridnu komponentu prihvatili i veliki proizvođači, poznati po snažnim motorima i luksuznom stilu govori da je hibrid auto budućnosti.

Dva motora i sasvim dovoljna snaga

Naučnici se slažu da je emisija štetnih gasova, naročito CO2 drastično smanjena u ovim automobilima, pa čak i u onima koji paralelno koriste obje vrste motora. Pri tom, velika zabluda da su hibridni motori spori i slabi, te da ne mogu pratiti poznate mašine na tržištu, raspršena je proizvodnjom skupocjenih mašina iz visoke klase sa izuzetno bogatim enterijerom i pratećom opremom. Voziti hibrid više ne znači skupiti se u malom automobilu jeftinih performansi, već i dalje biti glavni na cesti, ovoga puta brinući se o prirodi. Prisustvo dva motora omogućava da se akumulira energija iz oba koja se zatim maksimalno iskoristi, pa čak i da se sačuva višak energije i onda kada se naglo uspori ili zakoči. Veliki izazov kod hibridnih automobila, baterija, riješen je proizvodnjom manjih i kompaktnijih sa većom moći akumuliranja energije, kao i kombinacijom mehaničkog motora sa elektromotorom. U Toyoti kažu da će najnoviji modeli imati bateriju smještenu između vozača i suvozača. Zaključite sami kolika je veličina takve baterije.

To bi bilo naše laičko objašnjenje a na slijedećem videu pogledajte šta kažu oni koji o tome sigurno znaju više od nas.



Kada smo nešto naučili o hibridnim vozila, onda smo se odlučili i na sedmodnevno druženje sa jednim od najmodernijih hibrida današnjice Toyotom C-HR. Nekada ranije smo vozili Prius i Auris prve generacije u hibridnoj varijanti, ali tada je to bila egzotika i afere sa dizelašima nisu postojale ni u tragovima.

Kako testirati C-HR, izgleda tako kul, tako sportski, da li ga gaziti do daske? Ipak, on je štedljivi hibrid, da li trošiti što manje goriva i olakšati desnu nogu na gasu? Toyotu C-HR treba voziti pametno, snagu koristiti onda kada nam treba, a štediti onda kada se vučemo u dugačkim gradskim kolonama. Da sve bude još realnije C-HR su sedam dana vozila dva vozača, moja malenkost koja spada u one kojima se nikuda ne žuri i moja bolja polovina koja je u našoj kući zadužena za bržu vožnju. Neobično, zar ne?

Vožnja Toyote C-HR

Slično kao i vožnja gore navedenih Toyota hibrida, jako slično. Ako ste se vozili u hibridu onda znate što očekivati. Ako niste, jedino na što se morate naviknuti je na CVT mijenjač i buku koju stvara motor prilikom ubrzanja, to je sasvim normalno, no nekome ko je prešao s dizela ili benzinca će biti prvih par km čudno.

Snage ima dovoljno, 122 konja je ok, no kažem meni je to ok, iako bih volio da je bar 140 ili 150 konja, onda bi to bilo onako taman. No to zaista zavisi o vašem načinu vožnje i što vam treba. Mene nisu smetale konjske snage, nikada.
Kao i prijašnja Toyota, Toyotin Safety Sense je vrlo bogat i koristan paket sigurnosnih opcija. Izdvojio bih radar, koristan za vožnju na autocesti, gdje Toyota korigira svoju brzinu u odnosu na automobile ispred vas, također tu je i korigiranje pravca vožnje, u slučaju da pređete liniju na cesti bez upaljenog žmigavca, Toyota zaključuje da to slučajno radite, upozorava vas i čak korigira upravljač. Ovaj sistem sam pokušao namjerno prevariti na autocesti, ali nema šanse, čak pri 130 km/h, pustite volan (što ne preporučujem) i auto se sam korigira unutar linija.

Kao što sam rekao kod preglednosti Toyote C-HR, dobra je uz dodatnu opremu, jako korisna je kamera za vožnju unatrag te senzor mrtvog kuta, posebice zbog tog zadnjeg dijela koji je dosta malen i teško se vidi van.



Potrošnja

Najviše će vas zanimati potrošnja, pri 140 km/h ujednačene brzine na autocesti Toyota C-HR će trošiti između 6,5 i 7,0 litara na 100 km. Najmanju potrošnju koju smo postigli bila je 4,9 litara na 100 km, a najviša je bila oko 7,5 litara na 100 km.

Siguran sam da se već nakon mjesec dana navikavanja i ispitivanja svih opcija može postići prosječna potrošnja od oko 4,5 litra na 100 km što je respektabilan rezultat.

Mi smo za sedam dana potrošili oko ¼ rezervoara pa smo logičnim izračunom došli do toga da bi smo sa ovim vozilom mogli preći 1.100 km između dva punjenja rezervoara. U našem slučaju to znači da bi nas pumpadžija viđao svaka dva mjeseca.

Dizajn

Kod ovako revolucionarnog modela koji je križanac kupea i krosovera, a posebnost mu je ono što krije ispod haube, dizajn se čini kao nebitan detalj. No, u Toyoti nisu mislili tako. Kada ste u Toyoti C-HR sve oči u okolini su uprte u vas. Gledaju vas pješaci, drugi učesnici u saobraćaju, a u gradu kakav je Sarajevo najveći problem su vam “glavonje” u kao fol nabrijanim VW Golfovima koji bi da vam pokažu da su upravo oni prošlost, sadašnjost i budućnost na cesti. Možda u svojim kockastim glavama.

No vratimo se umjetnosti. Dakle, C-HR nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Njegove oštre i dinamične linije daju utisak da se kreće čak i kad je parkiran. Sa koje god strane da ga pogledate, jednostavno je kompaktan i linije se logično nadovezuju jedna na drugu. Jednostavno, bez mnogo filozofije, a tako futuristički.

Unutrašnjost

Ne znam zašto, ali uvijek sam patio od velikih prtljažnika, viška prostora isl. Tako da su me ukućani često zezali da je za mene kakav kombi, iako realno nemamo, ama baš nikakve potrebe za većim automobilom, velikog prtljažnika i tri reda sjedala.

Unutrašnje dimenzije Toyote C-HR su sasvim dostatne za 4 osobe. Doduše, ako su prosječne visine ili malo iznad prosjeka. No, još niko nije napravio automobile za prvu petorku L.A. Lakersa i da se svi osjećaju komotno u njemu.

Prtljažnik od 377 litara lako će primiti jedan veliki kofer i dvije putne torbe srednje velićine ili one kofere koje od milja zovemo “ručni prtljag”, jer nas sa njima puste i u avion. Ta količina prtljaga dovoljna je jednoj obitelji za čitav godišnji odmor, pod uvjetom da na odmor nose samo garderobu, a sportske rekvizite imaju namjeru iznajmljivati na finalnoj destinaciji. Sigurno postoji i ta mogućnost, ali ja nikako ne bih volio vidjeti dva bicikla na krovu ovog automobile ili kako vuče prikolicu sa nekim manjim čamcem ili onaj THULE kovčeg na krovu od kojeg me hvata jeza, iako je to sigurno funkcionalan izum.

Sjedišta su izuzetno udobna i lijepo profilirana, posebno ona prednja. Otraga će neki imati osjećaj kao das u u puškarnici zbog malih prozora, ali taj vas osjećaj ubrzo napusti kada se lijepo i udobno smjestite.



Prednja konzola ima sve što je potrebno i niti u jednom trenutku nije zbunjujuća. Sve komande su logične i lako ćete se na njih naviknuti. Na sredini je postavljen 8-inčni ekran osjetljiv na dodir koji je idealno postavljen te iako nema opciju pomjeranja ili preklapanja nikad nismo bili u situaciji da je svjetlost padala na njega tako da nam je to onemogućavalo da ga koristimo. Dakle, palace gore za onoga ko ga je ovako idealno postavio. Meni lično kad je sunčan dan treba tri minute da mobitel postavim u idealan položaj, ako želim nekoga nazvati.

Zaključak

Nakon ovakvog testa i druženja sigurno treba imati odgovor na dva pitanja, da li bihj kupio Toyotu C-HR? I da kupujete novi automobil, da li bi vam preporučio Toyotu C-HR? Odgovor na prvo pitanje je vrlo vjerojatno da bih., iako bih razmišljao i o Toyoti Rav4 hibrid kao i o novom Toyota Auris Touring, također hibrid. Ono što C-HR donosi je jedinstven dizajn i atraktivnost, a druga dva modela funkcionalnost, odnosno prostor za koji kao što sam već naveo ni sam ne znam šta će mi, ali dobro je da se nađe. Odgovor na drugo pitanje je također pozitivno, ako želite atraktivan, tehnološki napredan gradski SUV, odnosno kako Toyota kaže, coupe high rider, onda je Toyota C-HR odgovor na vaše potrebe.
Toyota C-HR je kvalitetno napravljen automobil s kvalitetnim materijalima izrade, atraktivan je i po mom mišljenju, za tu cijenu nudi dosta. Naravno ako želite hibrida, i naravno da nema smisla raspravljati da li je potrošnja manja i da li bi trošili manje da kupite dizela, na kraju dana CO2 emisija je puno manja.

Tehničke karakteristike:

Vrsta motora: Hibridni
Zapremina motora: 1798 ccm
Broj cilindara: 4
Snaga u KS: 122 KS pri 5200 o/min
Snaga u kWh: 90 kWh pri 5200 o/min
Obrtni moment: 142 Nm pri 3600 o/min
Mjenjač: CVT
Pogon: prednji pogon
Ubrzanje 0-100 km/h: 11,00 s
Maksimalna brzina: 170 km/h
Potrošnja (grad): 3,40 l/100 km
Potrošnja (otvorena cesta): 4,10 l/100 km
Potrošnja (kombinarano): 3,80 l/100 km
CO2 emisija: 86 g/km
Dužina: 4360 mm
Širina: 1795 mm
Visina: 1565 mm
Međuosovinski razmak: 2640 mm
Zapremina prtljažnika: 377 l
Masa vozila: 1420 kg
Gume: 225/50 R18
Cijena osnovnog modela (benzinski agregat): 37.990 KM  
Cijena hibrida:  od 46.960KM do 56.160 KM
Cijena testnog modela: 55.351 KM