10.05.16 u 18:39

PIŠE: ADI SOFTIĆ

Lijepo je probuditi se i biti Maglajlija

Kada dolaziš iz "malog" mjesta onda je sve što se u malom mistu dešava jako bitno i srcu drago. Ali šta determinira malo mjesto osim populacije? Da li su u malom mjestu noći duže a zrak lošiji? Takve podatke ne znam.

Ono što znam jeste da je u mom malom mistu bilo najviše vode i mulja te 2014. na koju se danas ljudi referiraju kao na antičku prošlost, bila-e pa neka je. 


Nije li to licemjerno? Sada to s pravom mogu pitati. Znate zašto? Jedno malo misto obavijeno maglom diglo se iz mulja. Dobro, zvuči klasično, poslije nesreće se mnogi oporave. Posebnost ovog dizanja iz mulja jeste što se 16 gladijatora i emperator uzdiglo na najviši podest jedne državne lige.


Lijepo je probuditi se i biti Maglajlija kada znaš da živiš u gradu iz kojeg je ponikla trenutno prvoplasirana rukometna ekipa koja do jučer nije imala gdje da održi trening. Da,da, malo misto između njih tristo. 


Oprostite na patetičnom dalmatinskom, ali prosto ne možete shvatiti kakav je to osjećaj dok iz "malog mista" ne otiđete u jedno malo veće pa postanete target predrasuda jer vi ste iz "malog mista". Probavaju da vas nauče kako držati "escajg" (pribor za jelo velegrađani), vaš akcent nije dovoljno "čaršijski". 


Možda nam nije dobar akcenat, ali imamo čovjeka koji je do sada dao preko 300 golova  ekipama iz cijele države. Nisu to bilo kakve ekipe, to su premijerligaši. 


Ne stoji na čelu te ekipe iz grada koji svima smrdi (taj smrad puni budžete gospodo, itekako vam je falilo šuškanje tog smrada 2014-te) tek tamo neki kojem se posrećilo da ubode zrno. Na čelu ove gladijatorske čete koja s takvom romantikom i dramatičnošću hara terenom je Mahmut Obralić-Mašo, mi Maglajlije volimo što kraća imena i brže zabijene golove. 


Za one koji manje poznaju svijet rukometa ovo ime je još jedno u nizu, ali za vrsne znalce ovaj gospodin je u najmanju ruku ono što je Hitschock filmu, inovator. 


Podigao je i u svijet poslao momke koji su sjajni reprezentativci ove zemlje, ali i olimpijci nekih drugih (njegova škola su pored mnogih i popularni Burići, ali i katarski Memišević, da, da). Trebalo bi mi nekoliko dana (i stručne pomoći, da se ne lažemo) da nabrojim sve fantastične poteze Čičkušića, Ćosića, Abdurahmanovića, Mehinagića, Ridžala, Nenadovića, Omerovića i svih igrača koji čekaju svojih pet minuta, pa onda još nekoliko dana da dočaram odbrane Mutapčića i Hadžihasića.


Ne smijem ni pomisliti koliko bi vremena tek trebamo da se dostojno dočara vrela atmosfera iz naše male, netom obnovljene, a već ponosne dvorane.


Već osjećam da su mnogi što od zavisti što od pomisli : - Vidi ih, prvi do srijede pa i kolumnu da dobiju! - napustili tekst. Neka ste! Ne postoji dovoljno adekvatna riječ da opiše tu količinu ponosa i sreće koju je najbrojnija i najkorektnija publika osjetila i osjeća nakon što su njihovi momci savladali naizgled nesavladive ekipe. 




Priželjkivali su nam poplave, tornada, povrede i šta sve ne, ali samo jedno nisu uzeli u obzir, inat. Kada si opkoljen vodenom stihijom danima i krećeš u dugogodišnji oporavak, a tek si se malo dovrandisao od rata onda ćeš znati kako je to biti Maglajlija. 


Kako je biti istinski ponosan, preći preko sopstvene sujete i narcisoidnosti, svih sitnih razmjerica i tričarija. Ponos je opasna alatka, još ako ju imaš u ruci dok ponosno sa pijadestala posmatraš svijet oko sebe...


Naivno je biti opijen uspjehom bez pomisli da se sutra, prekosutra, za mjesec ništa neće promjeniti. Panta rei, samo neka bude na bolje. 


Grozote i golgote smo imali i previše.

KOMENTARI NA ČLANAK

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

    Najčitanije:

  • 24 Sata
  • 7 Dana
  • 30 Dana

PROMO