Sud čeka da Centar za socijalni rad postavi staratelja Mihailoviću kako predviđa Zakon o vanparničnom postupku, kako bi mogao da zakaže ročište na kojem će utvrditi sve okolnosti slučaja i donijeti rešenje kojim bi bio određen dan i čas smrti Mihailovića, rekla je danas Tanjugu glasnogovornica suda Gordana Vuković.

Pošto je istekao rok od 30 dana u kojem su građani koji znaju nešto o smrti Mihailovića mogli da se jave sudu i pošto je pribavljena druga neophodna dokumentacija, čeka se još samo da mu se postavi staratelj, poslije čega će postupak biti nastavljen, precizirala je Vuković.

Postupak za utvrđivanje Mihailovićeve smrti pokrenut je na prijedlog Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i Srpske liberalne stranke jer nema pisanih tragova i dokaza da je Mihailović mrtav, odnosno strijeljan.

Spomenuti su ujedno i predlagači Mihailovićeve rehabilitacije za koju se postupak vodi pred Višim sudom u Beogradu.

Bez dokaza o smrti, Viši sud ne može odlučiti o zahtjevu za njegovu rehabilitaciju, odnosno poništiti presudu od 15. jula 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem, pošto nema zvaničnih podataka o tome gdje je i kad pogubljen i sahranjen.

Tokom postupka za rehabilitaciju, koji traje više od godinu dana, ni predlagači rehabilitacije niti sud nisu uspjeli pribaviti dokaz o Mihailovićevoj smrti od Bezbjednosno-informativne agencije, Istorijskog arhiva i matičara općine Ivanjica u kojoj je Mihailović rođen.

Jedini trag o Mihailovićevoj smrti, koji su sudu dostavili predlagači, jest izvještaj lista "Borba" koji je 18. jula 1946. objavio da je nad Mihailovićem izvršena smrtna kazna strijeljanjem dan ranije.

Državna komisija za tajne grobnice strijeljanih poslije Drugog svjetskog rata utvrdila da je Mihajlović strijeljan na Adi Ciganliji 17. jula 1946. godine.

Poništenje presude od 15. jula 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem, kao i vraćanje građanskih prava, zahtjevom za rehabilitaciju zatražio je njegov unuk Vojislav Mihailović, koji nije prisustvovao nijednom održanom ročištu.

Pridružili su mu se Srpska liberalna stranka, s akademikom Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, profesor međunarodnog prava Smilja Avramov i drugi.

Predlagači zahtjeva tvrde da Mihailović nije imao pravo na odbranu i nije vidio svog advokata do početka suđenja. On nije imao ni pravo na nepristrasan sud, a optužnica mu je uručena sedam dana pred suđenje.

Zahtjevom za rehabilitaciju zatraženo je poništenje presude kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt i kojom su mu prethodno oduzeta sva građanska prava.

Državna komisija utvrdila je da je Mihajlović ubijen na Adi Ciganliji, ali sumnja da su njegove kosti kasnije prenesene u sekundarnu grobnicu, najvjerovatnije na Ratno ostrvo, kako bi se onemogućilo da ikad budu pronađene.