21.12.2014.
Najnovije vijesti
Kolumne

Nemoj vode vruć'

Smjena

„Htio bih prije svega čestitati Realu na pobjedi i tituli koju su ovjerili večeras. Ne bih mijenjao svoje igrače ni po koju cijenu. Oni su već bili u situacijama poput ove i dokazali da se mogu dići nakon sličnih poraza“ rekao je grogirani Pep Guardiola nakon nokdauna kojeg mu je u subotu navečer priredio najljući rival. Hoće li Kristinin udarac u pleksus kojim je u 73. minuti utišan Nou Camp biti i tehnički nokaut koji će „Blaugranu“ nakon španskog svrgnuti i sa evropskog fudbalskog trona, vidjet ćemo već sutra. Odbrojavanje Guardiolinim pulenima potrajat će sve do kraja revanš utakmice polufinala Lige prvaka u kojoj protiv Chelsea moraju stizati neugodnih 0:1. Dizanje u gard ili ostanak u zemlji snova?

FOTO: Ilustracija
Piše: Sanjin Latifić

Iako je 250.-ti najveći klupski derbi na Zemlji proteklog fudbalskog vikenda bio u centru pažnje svih onih koje Mars ne asocira na besprijekorno djetinjstvo i nedužne igre u crvenom pijesku, igralo se i na drugim meridijanima i paralelama OVE planete. I dok je kišno-sivi april u rano subotnje poslijepodne glumio lažno pretvaranje u sunčano proljeće, na teren londonskih Emirata morali su gradski rivali Arsenal i Chelsea. Domaćini poljuljanog samopouzdanja nakon poraza od Wigana prošlog ponedjeljka, a gosti u skoro pa rezervnom sastavu. Cijena minimalne pobjede nad Barcelonom u srijedu morala se nekako platiti u subotu, pa je čak 8 Di Matteovih prvotimaca početak derbija 35. kola Premiershipa dočekalo na klupi ili tribinama. No, preporod na Stamford Bridgeu je u punom jeku, pa su i rezervisti „Plavaca“ bili dovoljno dobri u izbjegavanju poraza i ostanku u utrci za 4. mjestom.



Završilo je 0:0, a Arsenal može žaliti za stativom (Van Persie u 14. minuti) i prečkom (Koscielny u 42.) koje je u prvom poluvremenu pogađao umjesto Cechove mreže. Najbolji strijelac engleskog prvenstva put do gostujuće kanafe nije uspio pronaći ni u nastavku, no to ga nije spriječilo da dan kasnije u izboru kolega (PFA) bude proglašen najboljim igračem sezone. Aferim i potpuno zasluženo. Van Persa je u 2011/12 bila baš najbolja.

Neriješen rezultat rivala u borbi za mjesta koja vode u LP i ovoga je puta iskoristio Newcastle. Šestu prvenstvenu pobjedu zaredom „Svrakama“ je ovog puta obezbijedio Yohan Cabaye koji je našeg Begovića probušio u 14. i 57. minuti, a sjajnom asistencijom u 18. omogućio Papissu Cisseu da učini isto.



Polupana grnčarija iz Stokea mogla je na Sports Direct Areni proći još i gore da u posljednjih pola sata stasiti Trebinjac nije uspio ponešto i odbraniti, no i uvjerljivih 3:0 je domaćinu bilo više nego dovoljno. Pogled na tabelu na kojoj „Svrake“ 4 utakmice prije kraja na 4. mjestu imaju 4 boda više od šestog Chelsea, a 3 manje od trećeg Arsenala grije srca svih Geordies-a. Snovi o elitnom evropskom klupskom takmičenju nastavljaju se snivati punom parom i gasovima, a crno-bijele pidžame i posteljine mirišu pobjednički.

Kakav se miris širi Tottenhamovom svlačionicom najbolje bi mogao znati Harry Redknapp dok drhtavom rukom štipaljku za nos gura u dubine džepa na crnom odijelu. Peto mjesto i svega tri boda manje od Newcastlea i ne izgledaju tako grozno, no katastrofalna forma u kojoj se ne može pobijediti nikoga i ne ostavlja baš previše razloga za optimizam. Tako je u subotnje predvečerje za „Mamuze“ i Loftus Road bio neosvojiva tvrđava u kojoj se nije moglo ni do mršavog bodića.



Adel Taarabt je u 24. minuti iskoristio sunce u Friedelovim očima i savršeno izveden slobodnjak pretvorio u minimalnu pobjedu koja „Rendžerima“ život znači. Teška i neizvjesna borba za premierligaški opstanak opet ima šansu za uspjeh, no u preostala 3 meča će se morati pobijediti još nekoga.

Za Clasico se ovog puta okupismo u odajama rođendanke Lenke. Tribine pune i skoro premale da prime sve zainteresovane, a broj simpatizera „Blaugrane“ i onih koji preferiraju Mourinhove „Los Blancos“ skoro pa ravnomjerno raspoređen. Na kraju, kad je Alberto Undiano Mallenco
po posljednji put te večeri puhnuo u pištaljku, svi smo se bar u nečemu mogli složiti: Došlo je vrijeme za smjenu.

Šta je Cristian Tello radio na travnjaku Barceloninog stadiona čitavu osamdeset i jednu minutu nije mi poznato. Šta Guardiola želi postići forsiranjem Javiera Mascherana na poziciji stopera ove sezone, također. Kakve god vizije da su Barceloninog trenera vodile u spremanju taktike za derbi koji će i konačno odlučiti o imenu novoga prvaka Španije, činjenica je da su ovog puta bile pogrešne. Ili su ih pogrešni igrači neuspješno pokušali sprovesti u djelo. Već u 17. minuti Sami Khedira je iskoristio slabo istrčavnje i nemoj-hvatat-odbijaj intervenciju Victora Valdesa, te pored neodlučnog Carlesa Puyola ugurao loptu u mrežu za 0:1.



Barcelona se sve do 70. minuta mučila i tek par izrazitih prilika koje su uspjeli zapucati Xavi i Tello ostalo je u izmaglici kišne noći u kojoj će se oprostiti sa naslovom najboljeg u zemlji evropskih i svjetskih prvaka. Lažnu nadu da bi se do preokreta ipak moglo donio je sa klupe netom aktivirani Alexis Sanchez, no opsjena je potrajala samo 3 minute. Sjajan pas Mesuta Ozila na najbolji mogući način iskoristila je Kristina koja je protutnjala pored nedoraslog Mascherana i nemoćnog „Baywatchovca“, te loptu pospremila na mjesto sa kojeg nije bilo povratka.



Jose Mourinho je tako tek u svom desetom gostovanju na najvećem katalonskom stadionu osjetio slast pobjede. Slavio je Mou, doduše, s Interom prije 3 godine na Nou Campu i minimalan poraz koji ga je tada odveo u finale Lige prvaka. I dok se tada razmetao sprintanjem po terenu i pokazivanjem kažiprsta svečanoj loži, ovoga se puta samozatajno povukao u svlačionicu, a izjave za medije prepustio Aitoru Karanki. Nakon prošlosedmičnih bodlji u kojima je Guardiolu „podsjećao na sudijsku pomoć koju je Barcelona imala tokom čitave sezone“, te negirao „balogonaklonost“ Howarda Webba kojom je pripažen u Münchenu, „Specijalni“ se u subotu uzrdžao šampionskog slavlja. Šepurenje i samohvala vjerovatno su ostavljeni za onaj trenutak kada se 7 bodova prednosti više ni teoretski ne bude moglo proćerdati.

A da nije gotovo sve dok i matematika ne kaže da jeste mogao se u nedjelju uvjeriti i posljednji iz plejade nevjernih Toma koji su Manchester City otpisali iz šampionske utrke još prije 15 dana. Ništa na Old Traffordu do 67. minute nije nagovještavalo dramu i jedan od ovosezonskih klasika Premiershipa. „Crveni đavoli“ su do kraja prvog poluvremena (Rooney u 41.) anulirali vodstvo „Karamela“ (Jelavić u 34. minuti), a preko Welbecka u 57. i Nania u 61. preokrenuli rezultat i, činilo se, zajezdili ka još jednoj rutinskoj prvenstvenoj pobjedi.



No, Fellaini, Jelavić i Pienaar stigli su i 1:3 i 2:4, te utakmicu u saradnji sa šupljom Unitedovom odbranom pretvorili u pravi triler. U 5 minuta sudijske nadoknade Tim Howard je stigao preko prečke skrenuti i Ferdinandov šut, pa je na kraju na semaforu stajalo nevjerovatnih 4:4.

„Građani“ ovoga puta nisu propustili priliku iskoristiti kiks komšija. Otpisani Wolverhampton na Molineuxu je golovima Aguera i Nasria savladan sa 2:0, no iako je bodovna razlika uoči gradskog derbija na Etihadu koji će se igrati idućeg ponedjeljka svedena na samo 3 boda, Mancinieva kuuuknjava i pila naopako ne prestaju: “Samo United može osvojiti ovu titulu. Ne odlučujemo sami o svojoj sudbini, imamo 3 boda manje. Nakon derbija imamo 2 teške utakmice, sa Newcastleom koji se bori za Ligu prvaka i QPR-om koji se bori za opstanak. Ako United savlada Swansea sa 10:0 i Sunderland sa 2:0, a mi sve 3 preostale utakmice dobijemo sa po 1:0, bit ćemo na istoj poziciji, na kojoj smo i sad (drugi)“?! Baš strašna kuknjava uoči odlučujućih mečeva u kojima će Italijan ipak dobiti priliku da spasi Cityevu sezonu i svoje mjesto na klupi ovog prebogatog kluba.

Ne prestaje ni kuknjava Kennya Dalglisha nakon nove blamaže u groznoj prevenstvenoj sezoni kakvu su svi navijači „Crvenih“ iz Liverpoola ove sezone primorani gledati. „King“ je, doduše, priznao da se već ponavlja u „hvaljenju igrača koji su (i ovog puta) vrijedno radili svih 90 minuta i stvorili 10-ak izglednih prilika, ali su umjesto mreže (opet) pogađali prečke, stative ili protivničkog golmana“.



Ipak, 0:1 na Anfieldu protiv još jedne ekipe iz donjeg dijela tabele sve je samo ne slučajan poraz koji se (po ko zna koji put) pokušava opravdati nedostatkom sportske sreće. Za punjenje mreže WBA-u i sličnim mediokritetima nema se ove sezone ni dovoljne kvalitete u vlastitim, preplaćenim i precijenjenim redovima. A vrlo je dobro poznato ko je (osim otjeranog Comollia) balvane na Anfield prošlog prelaznog roka dovodio i cijele sezone ih zalijevao u nadi da će propupati i postati vrhunski igrači.

Ako se osim profita vlasnika i masnih plata fudbalera današnji nogomet (barem još nekim svojim promilom) igra i zbog onih kojih drežde na stadionu svog voljenog tima iz kola u kolo, onda ne treba da čudi reakcija navijača Genoe koji su prekinuli utakmicu 34. kola Serie A. Njihovi su „Il Grifone“ početkom drugog poluvremena na kućnom pragu od Siene gubili sa 0:4 i brukom od igre u pitanje dovodili opstanak o kojem niko na Luigi Ferrarisu uoči početka sezone nije razmišljao. No, užasnom serijom rezultata „crveno-plavi“ su se doveli na samo bod od ponora, a kap koja je prelila čašu navijačkog strpljenja bila je čvrka i novi domaći poraz kojeg su već u 49. minuti obezbijedili gosti iz Toskane.



Drama u kojoj su prvotimci Genoe bili primorani da skidaju dresove, plaču, raspravljaju se sa navijačima i mole ih za dozvolu da utakmicu ipak završe, okončana je nakon 40-minutnog cirkusa. Utakmica je završena rezultatom 1:4, a ako se nakon ovakve reakcije navijača igrači najstarijeg italijanskog kluba barem malo ne trgnu i pokušaju izvući iz letargije, onda bi se sa omraženim komšijama iz Sampdorie već od iduće sezone mogli družiti u Serie B.

Derbi kola trebali su na Juvetusovoj Areni u nedjelju navečer odigrati Juve i Roma. „Bianconeri“ i „Giallorossi“ su i odigrali utakmicu, ali je ona ličila na sve osim derbija. Arturo Vidal je već u prvih 8 minuta stigao 2 puta pocijepati Stekelenburgovu mrežu, a kad je holandski golman u 26.-oj oborio Marchisia u 16-ercu, skrivio penal i zaradio isključenje, sve je bilo gotovo. Andrea Pirlo je sa bijele tačke bio umoljiv, no iz odbijanca pak ne, da bi „Plavooki Markiz“ u 53. minuti potvrdio ubjedljivu (4:0) pobjedu „Stare dame“.



Novi kiks AC Milana koji je na San Siru protiv Bologne tek u 90. minuti stigao do mršavih 1:1 torinski je klub tako iskoristio na najbolji mogući način. 3 boda bi se u posljednjih 5 utakmica mogli pokazati kao nedostižna prednost jer i preostali raspored ide na ruku Torinezima, ali...

„Sigurno je samo ono što je osigurano“ ponovi po milioniti put jeka iz kanjona podsvijesti, a poznavajući nadaleko čuvenu moć italijanske kuhinje, nije isključeno da se u rasplet sezone na Apeninima, osim matematičara, uključe i neki drugi „stručnjaci“. Osvojeni Scudetto je i nakon par godina znao „dobiti noge“, pa retroaktivno promijeniti vitrine i vlasnika. Nemoj nikad vode vruć!

Komentari na članak ()

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.
Još vijesti iz rubrike Kolumne +