22.10.2014.
Najnovije vijesti
Stav

O brisanju naziva 'bosanski' u RS-u

Kada Dodiku vade zub

“Kad me u Beogradu pitaju kako je i šta ima u Bosni, to mi je kao da mi vade zub.” U ovoj izjavi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika prelama se, zapravo, cjelokupan odnos prema sopstvenoj državi.

Piše: Tanja Topić, aljazeera.net/Balkans
U tom odnosu sadržana je nužnost, moranje, tuđina, nikako osjećaj pripadnosti i bliskosti, koju bi svaki građanin u prosječnoj iole normalnoj varijanti osjećao prema zemlji u kojoj je rođen i živi i čiji pasoš, kakav god on bio, nosi.
 
Iako smo svi mi, bez obzira na nacionalnu pripadnost, za Hrvate u susjedstvu Bosanci, zapravo, za sve u okruženju, za Srbe u Srbiji „glupi Bosanci”, kao da je ovaj izraz Bosanac kužan, prljav i čim prije ga treba sprati sa sopstvene etničke tobožnje čistote. Tako je i sa predratnim imenima gradova i opština, koji su se nekad zvali bosanski.
 
Imena prva stradala
 
Upravo su mnoga imena prva stradala u etničkim razračunavanjima i nastojanjima da se poništi bilo kakva veza sa onim drugim, sa kojim, želimo dokazati, uvjeriti i sebe i druge, da nikada nije postojala ili da je bila vještačka.
 
Znam brojne sugrađane u Banjaluci koji su u vrijeme rata mijenjali imena u srpska, sakrivajući barem u imenu svoju etničku prepoznatljivost, nekima su to radili bračni drugovi. Jer sa nama takvima nije lako nositi neodgovarajuće ime, čak ni danas.
 
Bosanac, iako nije postao nacionalna kategorija, čak i kolokvijalno, potpuno je neprihvatljiv za sve koji smatraju da ova zemlja može živjeti isključivo na etničkim matricama. 
 
Uzeli smo gumice i izbrisali nazive ulica, škola, zdanja koja bi nas mogla podsjećati na neugodnu zajedničku prošlost, uglavnom komunističku, nastojeći tu vrstu memorije i sjećanja izbrisati a stvoriti novu. U tom brisanju nisu nam smetala nova imena, koja su pripala čak i zločincima.
 
Istina, riječ je o našim, koji onda nisu zločinci već heroji, kao i ona kojima smo stavljali naše prefikse.
 
Iako dijelimo isti kulturni, politički i ekonomski prostor, koji smo i desetljećima ranije dijelili, ponašamo se kao da se nikad nismo poznavali, a i ako je do toga došlo riječ je o strogo distanciranom i površnom odnosu.
 
Bosanac, iako nije postao nacionalna kategorija, čak i kolokvijalno, potpuno je neprihvatljiv za sve koji smatraju da ova zemlja može živjeti isključivo na etničkim matricama. I to je većina političara i njihovih podanika u ovoj zemlji.
 
Čak i onda kad vam se omakne pa umjesto objašnjenja da ste Srbin, Hrvat ili Bošnjak iz Bosne i Hercegovine upotrijebite kraticu da ste Bosanac. Takve omaške su nedopustive i ne praštaju se.
 
Na svim stranama smo postali tijesni, smeta nam sve što ne nosi naš etnički predznak, a nosi onog drugog. Naš nam ne smeta, ali nam smetaju svi drugi. I tome se ne treba čuditi, jer kako od nacionalista očekivati širokogrudost, širinu, razumijevanje i poštovanje drugog i drugačijeg. U tom opiranju prema Bosni i Hercegovini, svako iz svojih razloga, naše političke elite igraju ping pong, koristeći naše glave kao loptice. A mi im zdušno pomažemo u dodavanju loptica.
 
U brisanju bosanskog u nazivima gradova u Republici Srpskoj ne želim vidjeti niti otvorene, a kamoli skrivene namjere o nekim novim podjelama Bosne i Hercegovine i naginjanju pojedinih dijelova ka susjednim državama.
 
To poglavlje je zatvoreno čak i za one koji o tome sanjaju. Tu vidim jednu vrstu inata, jer je iz imena nekih gradova Republike Srpske, odlukom Ustavnog suda BiH, brisana riječ srpski.
 
Vidim to kao nastojanje da kad već ne može biti srpski, onda neće biti ni bosanski. Iako mi je neprihvatljivo etničko određenje šuma, jezera, pošta, rijeka, koje teku, ne obazirući se na etničke podjele i prostore.
 
I na kraju se pitam u čemu je razlika između srpskih, bošnjačkih i hrvatskih šuma, voda, u čemu je ta njihova specifičnost, pa su im zalijepljeni prefiksi u nazivima. Kao što mi je neprihvatljivo da bosanski identitet po automatizmu znači potiranje bogatstava i različitosti Bošnjaka, Hrvata i Srba u ovoj zemlji.
 
Šta, zapravo, vidim?
 
Vidim hladnoću i prezir prema državi, nedostatak samokritičnosti, osjećaja prema drugom, samozaljubljenost i samodovoljnost i udaranje u bubnjeve, što nam isisa svaki atom energije. I to me više zabrinjava.
 
Etnička autističnost
 
Zabrinjavaju me etnička autističnost, bešćutnost i ignorantski odnos prema „tuđim” žrtvama, pijetetu samo prema sopstvenim i prihvatanju svega toga kao najnormalnijih stvari na svijetu.
 
Zabrinjava me što smo civilizacijski zakazali, ostavivši novim generacijama jako bremenito i teško naslijeđe, koje počiva na sopstvenim konstrukcijama, a nema puno dodira sa vrijednostima na kojima počiva pristojan i uljudan svijet. Etniciziranje gradova i imena samo je jedna kockica u mozaiku.
 

Komentari na članak ()

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina SUTRA.BA. Online magazin SUTRA.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara SUTRA.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.
Još vijesti iz rubrike Stav +