Kad se druga epozoda degutantne farse „Kako zaustaviti BiH u kvalifikacijama za EP“ konačno i završila, brže-bolje sam misli usmjerio ka klupskom fudbalskom vikendu koji je slijedio. Nisam imao snage, a ni volje razmišljati o nekom čudu koje bi BH reprezentaciji omogućilo da iz viševjekovne penzije i sna probudi okamenjenog Herkulesa, te ga angažuje u novom, unaprijed neravnopravnom obračunu sa Kerberom koji nas čeka u novembru. Jedva sam dočekao da se okrenem suboti i nedjelji u kojoj su nas, između ostalog, čekali i „North West derby“, te „Derby della Capitale“.   Sunce je u subotu, slično kao i pred posljednji najveći engleski derbii na Anfieldu i ovoga puta okupalo Liverpul. Baš kao i 6. marta ove godine u startnoj postavi „Reds“-a se ukazao Steven Gerrard, prvi put nakon 7-mjesečne borbe sa ozljedom prepona. Za razliku od martovskog, ovaj je derbi, barem u prvom poluvremenu, ponudio obostranu opreznost i malo toga za izdvojiti. United je samo jednom, u 16. minuti preko Jonesa zaprijetio Reini, dok se domaćinstvo i igra na pobjedu „Crvenih“ mogla pohvaliti tek jednom šansom koju je u 35. minuti propustio Luis Suarez. „Vojkanov“ odbrambeni zid u kojem nije bilo Rooneya, Nania i Chicharita Kennyeva 4-5-1 formacija, bez Carrolla i Bellamya, nije bila u stanju da probije, pa se na odmor otišlo sa skromnih 0:0 na semaforu. Prvim poluvremenom nije, naravno, mogla biti zadovoljna ni naša mala enklava okupljena kod Ali Hodže. M&O T-eovcima se, ovoga puta pridružio i kanadski Rendžer, sretnim spletom poslovnih i privatnih okolnosti koje su ga na 10-ak dana vratile u domovinu. Zajednički zaključak je bio da Liverpool igra sa „jajima u kokošinjcu“, te da Dalglishova preopreznost teško može da donese radost i sva 3 boda u duelu sa najvećim/ljućim/omraženijim rivalom koji već 117 godina vrijede dvostruko. „Vrh sezone“ govorio je Ferguson uoči subote. „Uprkos svim uspjesima i utakmicama sa najjačim engleskim i evropskim ekipama, utakmice sa Liverpoolom su i dalje za nas najvažnije utakmice u jednoj takmičarskoj sezoni“. I kao da je naš kuuuk sa poluvremena na neki čudesan način dospio do svlačionice „Crvenih“ i ušiju „King“ Kennya i njegovih pomoćnika koji su morali vozačima tamića u crvenim dresovima narediti da tovar koksa zamijene mudima, pa je LFC ka golu „Krofnotaića“ De Geae u hladu Kopa krenuo odlučnije i hrabrije, konačno svjestan da se u rano subotnje poslijepodne na Anfieldu ima odigrati fudbalska utakmica, a ne partija šaha. Ofanzivnija i otvorenija igra došla je do rezultata u 68. minuti kada je povratnik Gerrard našao rupu u živom zidu „Crvenih (i ovog puta u plavo-crnoj garnituri) đavola“, te iskoristio Giggsovo okretanje na bok i uvlačenje stomaka. Odsutnosti koncentracije sredovječnog Velšanina je možda kumovao i „El Pistolero“ igrokazom iza Unitedovog zida, no do tad sigurni, a nakon toga fantastični Španac je morao da ju (loptu) izvadi iz kanafe. „Vojkan“ je, u međuvremenu, počeo da ubacuje adute/prvotimce s klupe, pa su Rooney, Nani i Hernandez dobili priliku da prensu težište igre pred gol ispred kojeg se na oktobarskom suncu sušio drugi, dosta stariji i iskusniji Španac. Pepe Reina do 81. minute skoro da i nije imao posla, pa je ipak morao učiniti isto što i njegov mlađi sunarodnjak 13 minuta ranije na suprotnoj strani. Korner Nania, prebrzost Welbecka i Chicharita za usporeni snimak Carraghera i Škrtela u režiji novog gola meksičkog napadača koji se nakon martovskog počasnog, na Anfieldu ovog puta počastio i izjednačujućim golom Manchester Uniteda. Golom kojim je, uprkos svim šansama i fenomenalnim odbranama gostujućeg golmana do kraja, zaključan semafor na Liverpoolovom stadionu u subotu. Za sasvim zadovoljavajućih 1:1 Sir Alex je ovoga puta imao riječi hvale i usta puna žvakaće gume iz koje su se cijedili sokovi sreće dok je (za razliku od martovskog  5-dnevnog povlačenja u osamu i medijsku izoliranost nakon 1:3) novinarima komentarisao upravo osvojeni bod. „King“ Kenny je bio zadovoljan činjenicom da su mu „igrači u svlačionici razočarani nakon samo 1:1 sa Unitedom, što je svakako napredak u odnosu na prošlu sezonu“, a pravi post festum subotnjeg derbija se odvija na relaciji Evra-FA-Suarez u kojem je Manchesterov i senegalski Francuz „El Pistolera“ optužio za uvrede u kojima se isticao zahtjev za Patriceov povratak u potpalublje. Da li je i šta je od međusobnog koškanja ove dvojice igrača tokom drugog poluvremna istina jedino znaju Suarez i Evra, a ukoliko se ne dokaže suprotno, bek Uniteda bi nakon 2008. i nedokazanih optužbi na račun redara na Stamford Bridgeu, opet mogao plaćati globe i pauzirati neke utakmice. Remi Uniteda objeručke je prihvatio gradski rival City koji je bez problema, povrijeđenog Aguera, te umornih Nasria i Džeke razmontirao Aston Villu sa uvjerljivih 4:1. Balotellieve škarice u 28. minuti, te golovi Johnsona, Kompanya i Milnera bili su i više nego dovoljni da Premiership u subotu dobije novog lidera. „Građani“ sa impresivnih 22 od moguća 24 osvojena boda i gol razlikom od +21 ostatak engleskih klubova gledaju s visoka i na udobnom tronu lidershipstva namjeravaju ostati i nakon idućeg vikenda kada je na rasporedu gradski derbi u „Cottonpolisu“. Ni „Plavci“ sa Stamford Bridgea nisu sjedili skrštenih ruku, već su u predvečernjem terminu od pola sedam razbili njima uvijek neugodni Everton sa 3:1, u partiji koja je za liverpulske „Blue Noses“ bila na sasvim dovoljno visokom nivou da joj ne uzmognu parirati. Poslovična borbenost i upornost će plavom klubu sa Merseyside ove sezone teško nadomjestiti (sad već hronično) neulaganje u igrački kadar koji ni u Londonu ovoga puta nije mogao više od konačnih 1:3 (Sturridge, Terry i Ramires zabili za Chelsea, a Vellios za Everton). Chelsea sada sa „pišljivim“ bodom zaostatka puhće za vrat Unitedu, a drži odstojanje od -3 u odnosu na City, pa se u klubu Romana Abramoviča pred iduće kolo i utakmicu United-City već unaprijed zadovoljno trljaju ruku i krive šubare, jer barem će jedan od dva glavna rivala za prijestolje prosuti bodove. U „idealnom“ slučaju remija i oba. Fudbalska „groznica“ subotnje večeri ostala je rezervisana za Barcelonu koja je u okviru 8. kola Primere na Nou Campu dočekala Racing iz Santandera. Groznica je vrlo brzo, golovima Messia u 12. i Xavia u 28. minuti usmjerena ka mirnoj, rutinskoj plovidbi Barsinog broda na kojoj je nemirnog mora bilo koliko i u plastičnom lavoru. U drugom su poluvremenu 78.000 ljudi na stadionu i svi oni ispred tv ekrana mogli prizivati samo još pokoju Messievu majstoriju viška, a povratak „Zelenih“ i bilo kakvu rezultatsku neizvjesnost ni najokorjeliji navijači Reala, u svoj „upaljenosti“ nakon svježih 4:1 protiv Betisa na Bernabeu-u. 3:0 na kraju za „Blaugranu“ uz obnovljenu povredu Piquea i povratak Inieste u startnu 11-oricu nakon saniranja slične. Uvodni mečevi nedjeljnog programa nudili su duele „Drozdova“ i „Vukova“ na Hawthornsu, te „Tobdžija“ i „Crrnih mačaka“ na Emiratima kada je Engleska u pitanju. U Italiji je nakon efikasne subote u kojoj je „Pirija“ Ranieri skviknuo u Catagni (1:2), Milan sredio Palermo (3:0), a Napoli na San Paolu čučnuo protiv Parme (1:2) nastupila nedjeljna suša k'o u najgorim vicevima o Serie A. U 5 od 6 prije i poslijepodnevnih mečeva gola nije bilo ni za lijeka, pa se večernji derbi u prijestonici na Apeninima čekao u stilu ozeblog kojem će tek reflektori sa Olimpica otopiti promrzline 7. kola. Prije rimskog, trebao se ipak, ispoštovati i derbi „trenutnih visina“ engleskog Premiershipa u kojem su se na St. James Parku sreli 4. Newcastle i 6. Tottenham. U predstavi u kojoj je drugo poluvrijeme bilo za najvišu ocjenu, a prednost gostiju dva puta dostizao neumorni domaćin, pobjeda je u finišu mogla otići i na stranu „Mamuza“ i u korist „Svraka“, samo da su Defoe i Coloccini bili koncentrisaniji/precizniji. 2:2 i potvrda da se tim sa Sjeveroistoka ne nalazi slučajno tu gdje je i ostao nakon 8. kola u toku kojih još uvijek nije pretrpio poraz. O Tottenhamovim namjerama da se ove sezone, ako ništa drugo, proba izboriti za barem 4. mjesto i povratak u Ligu prvaka ne treba ni razmišljati. To je minimum kojeg je ekipa Harrya Redknappa zacrtala i kojeg će se, s obzirom na kvalitet vlastite i rivalskih ekipa, svim silama i nastojati dohvatiti na kraju sezone kada sve drugo osim konačne tabele postane nevažno i s proljetnim lahorom ode fade out. 70 povrijeđenih u sačekušama i gradskim zasjedama koje su „Grad prema kojem vode putevi svi“ već tokom subote na brutalan način uveli u 168. izdanje derbija „Della Capitale“. Ovoga se derbija društvance ispred domaćinove plazme okupilo u sastavu Domaćinošuki-Juka-Sloj, a međ' 22 na terenu od početka utakmice jeste bilo Pjane, a ne Lule koji će priliku dobiti i iskoristiti u drugih 45 minuta. Prvih je četeres' i pet obilježila sjajna Miretova asistencija koja je već u 5. minuti u 1 na 1 poziciji sa Marchettiem ostavila „Dugu Kosu Kratku Pamet“ Osvalda kojeg argentinska verzija Marka Pantelića nije propustila. Rano vodstvo i majica sa posvetom koju je netom regrutovani italijanski reprezentativac tokom slavlja pokazao saigračima i tribinama, bilo je na kraju i skoro sve što će „Giallorossi“ zamisliti, napraviti i realizovati u ovom meču. Već početkom 2. poluvremena u kojem je ušla i lijevim bokom zastrujala pominjana „Lula“, danski stoper na privremenom radu u Rimu, Simon Kjaer je utakmicu za nominalnog „gosta“ u vlastitoj kući odveo u krivom smjeru. Veteransko dežurno smetalo i mijenjač dresova, raznobojnih čarapa i gaća tokom duge i kaskanjem po obodima ičijeg sjećanja „bogate“ karijere, Cristian Brocchi je skoro duplo mlađem „Plavušanu“ prošao iza leđa i vješto pao na povlačenje kojem je Romino ovosezonsko pojačanje pribjeglo pri nestašici boljeg rješenja. Od nestašice se, Kjaerovom nesrećom došlo i do samara „tragičara utakmice“ kojeg će danski half pronosati sve do idućeg gradskog derbija. Elem, opravdano dosuđeni penal i isključenje kojeg je zaradio Romin stoper u izjednačenje je pretvorio Brazilac Hernanes, a brojčano oslabljena Roma nije, uprkos borbenosti, sreći (prečka i stativa Klosea i Cissea), te sporadičnim i stidljivim kontrama uspjela zadržati remi do kraja. Bukvalno 15-ak sekundi prije kraja 5-og i posljednjeg minuta sudijske nadoknade njemački se napadač našao u prilici da po drugi put savlada Stekelnburga i Miro ju, bez obzira što je Poljak u duši, nije želio propustiti. Njemačka nemilosrdnost ubila je tako, u posljednjim hiljadinkama sinoćnjeg derbija, nade „Giallorossa“ da će i u petom derbiju za redom ostati neporaženi, a „Lazialima“ nakon skoro 2 godine i 4 vezana poraza trijumf u duelu sa najljućim neprijateljem. „Poklanjamo ovu veliku pobjedu našim navijačima koji su bili uz nas i koji su nas nesebično bodrili. Nakon ovog trijumfa smirit ćemo atmosferu i, nadam se, sklopiti mir sa pojedinim ograncima navijačke armije. Sad trebamo gledati naprijed, jer samo smo na bod od prvog na tabeli, a tek što smo pobijedili u derbiju“. I zaista, krompirastost koja je u ovom kolu ukrasila i Juventus i Udinese sabila je 9 prvoplasiranih ekipa nakon 6 odigranih kola Serie A u svega 3 boda, pa je Rasplet Razabirkovć, bar kada je italijansko prvenstvo u pitanju, još uvijek na raspustu u kojem mrsi svoje raste i pletenice, čak i za Nazira Nagovještića u ovom dijelu sezone prezamršene. Rano je, rano za kontrolni iz italijanskog. Rano je i za upust u i pametniju analizu o Ligi prvaka čije su utakmice 3. kola grupne faze na rasporedu već sutra i prekosutra. Nek' malo poodmakne i zakuha se i to takmičenje kojeg ćemo se u bliskoj budućnosti svakako prihvatiti i na ovom mjestu. Dosta je lopte i za očiju buljenja tekmi i mimo evropskih kupova na televizijama i monitorima širom planete, danonoćno. Kao što bi nekoć, već skoro zaboravljeni Njuuf tokom jednog, samo njemu važnog bilijarskog turnira ustvrdio: „Ovo je sve ionako tempiraTo!“.